Takmičari Atletskog kluba Prnjavor od 1993. godine treniraju bez ikakvih uslova za rad.
Uprkos tome, tokom prethodnih godina na takmičenjima na području Bosne i Hercegovine uspjeli su ostvariti odlične rezultate i učestvovati i na europskim i svjetskim prvenstvima, kao i Olimpijadi.
Ovaj klub vodi maratonac Željko Petrović (47), koji je predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Olimpijadi 2000. godine u Sidneju, u Australiji.
“Jedini uslov koji imamo za koliko-toliko normalno treniranje su srednje i duge pruge, jednostavno radimo na cesti i dionice makadmskim putevima i po njivama, a za ove tehničke discipline nemamo nikakvih uslova, ni jame za skok u dalj, bacalište za bacanje kugle tako da te takmičare koje imao u tim disciplinama jednostavno se pojave od takmičenja do takmičenja koji su talentovani i osvajaju ponekad i medalje”, kaže Petrović.
Ekipa Anadolu Agency (AA) prisustvovala je jednom od teninga Atletskog kluba Prnjavor, koji počinje zagrijavanjem pored starog bunara, ispred pekoteke, na jednoj od prnjavorskih raskrsnica. Iako ovaj klub ima oko 35 takmičara na ovom treningu zbog termina takmičenja bilo ih tek par.
Nakon zagrijavanja otrčali su u različitim pravcima ulicama grada, a kako je Petrović objasnio jedni treniraju na većem krugu koji uključuje prelazak preko njive i finiš na makadamskom putu, dok manja dionica ide ulicama.
“U posljednjih nekoliko godina smo prednjačili, do sada bili više od 15 puta prvaci u kros prvenstvima BiH koja su i izborna za Kup evropskih šampiona, ali smo samo dva puta nastupili na Kupu evropskih šampiona jer su potrebna velika materijalna sredstva. Uglavnom se kupovi odvijaju u Španiji, Portugalu i ponekad u Italiji, malo bliže, a jedne godine bilo je i u Turskoj. Za odlazak na Kup treba više od dva naša godišnja budžeta, tako da se teško odlučimo za odlazak na veća takmičenja, ali imamo nastupe na balkanskim prvenstvima, imali smo na olimpijskim igrama, svjetskom prvenstvu za junire i seniore. U pojedinačnim stvarima smo napravili izuzetne rezultate imali smo plejadu vrhunskih takmičara”, rekao je Petrović i dodao da je više članova kluba prvaci BiH, a na Balkanskom prvenstvu prošle godine petoro takmičara je nastupilo Atletski klub Prnjavor.
Treninzi po snijegu, suncu i kiši
Ulična trka u Prnjavoru koju već 18. godina organizuje ovaj klub dio je zlatne lige evropske i svjetske atletike, a dobili su i potvrdu cetrifikata zlatne zvjezdice. Rukovodstvo opštine Prnjavor najavilo je mogućnost gradnje mini sportskog poligona gdje bi kada je u pitanju atletike, trebalo da bude izdgrađena atletska staza, jama za skok u dalj, zaletište za skok u vis i bacanje kugle.
“Moramo da se pazimo vozila, radimo u dosta teškim uslovima, posebno u mlađim kategorijama i dosta roditelja se ne odluči da upiše djecu na atletiku iz razloga što je na neki način i jako opasno po pitanju trčanja na cesti”, priča Petrović.
Na otvorenom rade i zimi i ljeti, po suncu, snijegu i kiši. Zimi, kaže Petrović, rade treninge. Navodi da je atletika takav sport da nema pauze te da se radi po snijegu, a često i po kiši.
“Treninzi su non-stop, pauza je jako mala, desetak dana krajem sezone odnosno krajem oktobra. Atletika je takav sport da za pauzu od desetak dana treba više od mjesec dana za povratak”, kaže ovaj atletičar i dodaje da je atletika jedan od najzdravijih sportova – potrebna svim drugim sportovima, jer bez fizičke pripreme ni jedan sportista ne može da bude na vrhunskom nivou.
Petrović se profesionalno počeo baviti atletikom 1983. godine, a amaterski u Osnovnoj školi Ivo Andrić, u Kulašima.
Iako nije trenirao osim što je trčao kao i drugi dječaci, pobijedio je mnogo starije od sebe na školskom prvenstvu u krosu, otišao na općinsko prvenstvo je takože pobijedio, a na republičkom školskom prvenstvu osvojio je drugo mjesto pored vrhunskih atletičara.
Drugo mjesto je zauzeo na uličnoj trci u Banjoj Luci gdje da je zapazio Mladen Pavljak, atletski stručnjak i selektor SFRJ u ženskoj konkurenciji. Zahvaljujući tome pet godina proveo je u Celju trenirajući u jednom od najjačih atletskih društava bivše Jugoslavije. Za kratko vrijeme postao je juniorski prvak SFRJ, zatim i član reprezentacije. U svojoj karijeri osvojio devet međunarodnih maratona među kojima izdvaja maraton u Grenoblu u Francuskoj.
“Bio sam prvak Jugoslavije dva puta u maratonu, tri puta u polumaratonu i bezbroj trka na kraćim distancama od 10.000, 5.000, 3.000 metara sa preponama. Trofeja je mnogo i ovim stopama kreću i ova naša djeca iz Prnjavora, jednostavno imamo zdravu atletsku sredinu i nadam se mnogo boljim rezultatima i u narednom periodu”, kaže Petrović.
Ispričao je i da tek sada, nakon 17 godina od njegovog učešča na Olimpijskim igrama vidi koliko je napora truda i rada bilo potrebno da se ostvari potrebna norma. Naime, normu je ispunio i 1996. godine za Atlantu, ali nije mogao da ode na Olimpijadu jer nije bilo zajedničkog tima u BiH.
“Ispunio sam normu na maratonu u Celju 1999. godine. Istrčao sam 2 sata 17 minuta i 13 sekundi, što je bio drugi rezultat svih vremena u BiH i među pet rezultata svih vremena u SFRJ, tako da sam ispunio normu i otišao na Olimpijadu. Ostvario sam sam svoj san, čitav život sam razmišljao da li ću uspjeti da napravim normu za Olimpijadu. Desetak godina ranije kada smo izjavili novinar Brane Radulović i ja da je norma dostižna mnogi su se smijali, ali ispunio sam je, ostvario svoj san, istrčao maraton, ušao u cilj pred 100.000 ljudi koji ustaju svakom takmičaru koji ulazi u cilj. Jednostavno to se ne može doživjeti, pred 100.000 ljudi kada izlazite na otvaranje jednostavno to je nešto što čovjek ne može da kupi novcem i što bih poželio mladim ljudima kojim god sportom da se bave, da se trude da naprave normu da odu na Olimpijadu jer to je nešto nevjerovatno”, kaže Petrović.
Od atletike mogu da žive samo rijetki
Uslovi za trening u Prnjavoru sada su isti kao i prije 17 godina kada se spremao za Olimpijadu. Prisjetio se kakav je šok izazvao kod predstavnika Međunarodnog olimpijskog komiteta koji nisu mogli vjerovati da je ispunio normu kada im je pokazao kako trenira, te objasnio da nema ni stadion, ni teretanu, ni prateće medicinsko osoblje.
Od atletike sada mogu da žive samo oni koji nastupaju u dijamantskoj ligi, kazao je Petrović i dodao da je to u BiH samo Amel Tuka, koji ostvario odlične rezultate.
Smatra da mogu i drugi, sli ne i da imaju dobre uslove od toga.
“Ali mogu da ostvare nešto što sam ja uspio da ostvarim, da ostvare velika prijateljstva, da obiđu dosta država u svijetu, više kontinenata, da uspostave dosta poznanstava i da svojim imenom ostvaruju dobre poslovne rezultate”, kaže Petrović.
Na pitanje da li žali za nekom propuštenom prilikom u svojoj karijeri rekao je da je jedina žalost svih sportista – “neprilika koja je zadesila BiH, prokleti i nesretni rat”.
“Ne daj Bože nikom da se ponovi ikada. Svoje najbolje godine odsustvovao sam sa sportskih terena upravo tokom rata. 1992. godine sam imao 23 godine, kada se rat završio imao sam 27, za sportsku karijeru najbitnije godine” rekao je Petrović.
Ipak, zadovoljan je i sretan jer je uspio da ispuni normu o kojoj je sanjao. Sretan je i jer se njegovi sinovi bave sportom pri čemu je mlađi Dražen bio do 10 godina prvi na listi u BiH u tenisu i istovremeno prvak BiH na 600 metara u atletici, dok je stariji Nikola imao već nekoliko nastupa u reprezentaciji BiH, a ove godine postao prvak BiH u krosu na 5.000 metara.
Anadolija
